umetnicki stil
Književnoumetnički stil |
. | |
Srpski jezik i knjizevnost Broj strana:
|
Administrativni i kjnizevno umetnicki stil |
Srpski jezik, Administrativni i kjnizevno umetnicki stil. Srpski jezik, srednja skola, administrativni i kjnizevno umetnicki stil, administrativni stil, knjizevni stil, umetnicki stil, knjizevnost |
Srpski jezik Broj strana: 1
|
Funkcionalni stilovi |
Srpski jezik, Funkcionalni stilovi. Srpski jezik, srednja skola, funkcionalni stilovi, administrativni stil, knjizevni stil, umetnicki stil, knjizevnost | |
Srpski jezik Broj strana: 1
|
Jovan Dučić - Jablanovi (analiza pesme) |
JABLANOVI
Jovan Dučić Pesmu „Jablanovi“ čine tri katrena, dakle, tri strofe od po četiri stiha; rima je obgrljena (abba, cddc, effe), vrsta stiha- paralelni dvanaesterac (6+6). Pesma u celini izgleda ovako: Zašto noćas tako šume jablanovi, Tako strasno, čudno? Zašto tako šume? Žuti mesec sporo zalazi za hume, Daleke i crne, ko slutnje; i snovi. U toj mrtvoj noći pali su na vodu, Ko olovo mirnu i sivu, u mraku. Jablanovi samo visoko u zraku Šume, šume, čudno, i drhću u svodu. Sam, kraj mutne vode, u noći, ja stojim Ko potonji čovek. Zemljom prema meni, Leži moja senka. Ja se noćas bojim, Sebe, i ja strepim sam od svoje seni. Smisao pesme je egzistencijalni strah, strah od smrti. Pesma “Jablanovi” donosi subjektivni doživljaj prirode. Umetnički pejzaž izjednačava se sa stanjem u ljudskoj duši, a to je Dučić jasno eksplicirao u svojoj pesmi “Podne” : “ Sve je tako tiho. I u mojoj duši produženo vidim ovo mirno more...” Pejzaž čini slika u kojoj dominiraju jablanovi, iza kojih je mesec na zalasku sa obrisima brežuljakaza koje će zaći. Pozadinu pesme čini crna, mrtva noć, a u prvi plan izbija pored jablanova, prizor vode, olovno mirne i sive u čijoj se dubini nazire izvrnuta slika jablanova, sa mesecom, sivim nebom i čovekovom senkom. To je vizuelna slika koju bi slikar mogao sa mnogo uspeha nacrtati, a uz ovu vizuelnu sliku dao je Dučić I akustičnu sliku, u čijoj pozadini je tišina poentirana mrtvilom noći i mirnoćom vode, dok se u prvom planu nalazi šuštanje jablanova- 4 puta naglašeno u pesmi. Pesma započinje nizom upitnih rečenica koje predstavljaju pitanja bez odgovora I kojima se uvodi radoznalost, otkriva se da pesnika muči tajna, želja da tu tajnu odgonetne. Prilogom “tako” iz prvog stiha: ”Zašto noćas tako šume jablanovi”, postiže se iluzija da jablanovi šume tu odmah pored nas , otuda će se ovaj prilog tri puta ponoviti tokom pesme. Na sličan način deluje i onomatopejski glagol – šume- Za šuštanje jablanova u pesmi se uporno pita. No, ne bi se tako uporno pitalo da je u pitanju obično šuštanje – dakle odgovor je u nekoj drugoj, skrivenoj, važnijoj pojavi koja pripada duhovnom svetu. Spoljašnji šum prekvalifikuje se u duševni nemir. Pesma je napisana u pripovedačkom prezentu- šume, drhću, stojim, strepim- time se sugeriše neposredno prisustvo čulnog sveta, i aktivno učešće lirskog subjekta u njegovom percipiranju. Pesma počinje subjektivnom intonacijom, a ubrzo sledi privid objektivne deskripcije- žuti mesec sporo zalazi za hume, a senka jablanova ogleda se u sivoj, mutnoj void- da bi kraj pesme bio ponovo subjektivno intoniran sa semantički naglašenim prvim licem- ja stojim, ja se noćas bojim itd... Središte pesme je, dakle depersonalizovano- slika noćnog pejzaža data je u trećem licu. Taj pejzaž kreće se od najudaljenije tačke – kosmičkih daljina, prizor meseca, ka crnim humovima na horizontu, do sive I mutne vode da bi se fiksirala senka pesničkog subjekta ove pesme, a onda se svela na njegovo duševno stanje. Duševno stanje tako je postal krajnje ishodište pesme, glavna poenta pesme. Čitav pejzaž podredjen je osnovnoj ideji straha od smrti, a jablanovi šume upravo zato što je pesnički subjekat usamljen i oseća strah pred životom. . Vrsta stiha, strofe, rime; tematika pesme, osnovni motivi pesme, stilsko- izra?ajna sredstva, detaljna analiza pesni?kih slika |
Srpski jezik Broj strana: 2
|